Zajam za Ukrajinu: Tko je za, a tko protiv?

Europska unija suočava se s golemim izazovom: kako pokriti proračunske i vojne potrebe Ukrajine u 2026. i 2027. godini.

Budući da su se Sjedinjene Američke Države praktički povukle iz igre, Unija će biti prisiljena povećati svoju financijsku potporu Kijevu na najmanje 90 milijardi eura u sljedeće dvije godine. No, kako to učiniti?

Kad se čelnici u četvrtak okupe kako bi donijeli konačnu odluku, na stolu će imati dva različita rješenja. Plan A: izdavanje beskamatnog reparacijskog zajma temeljenog na zamrznutoj ruskoj imovini. Plan B: zajedničko zaduživanje, piše Euronews.

Oba plana imaju ozbiljne prednosti i nedostatke, koji će snažno opteretiti raspravu na summitu u Bruxellesu, opisanom kao presudan.

„Jasno je da zapravo nema dobrih opcija“, rekao je jedan visoki diplomat. „Sve su opcije skupe, složene i teške.“

Budući da je za zajedničko zaduživanje potrebna jednoglasnost, koju je u ovoj fazi gotovo nemoguće postići, fokus se prebacio na Plan A – reparacijski zajam. No taj prijedlog, bez presedana u modernoj povijesti, snažno je podijelio čelnike EU-a.

U nastavku donosimo pregled tko je za, a tko protiv.

Tko je za?

Reparacijski zajam ima dva snažna zagovornika: predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen i njemačkog kancelara Friedricha Merza.

Von der Leyen prvi je put najavila ovu inicijativu u govoru o stanju Unije početkom rujna, bez ulaska u detalje. Nekoliko dana kasnije Merz je u komentaru za Financial Times uputio strastven apel, čiji je oštar ton iznenadio druge europske prijestolnice.

Prema tom modelu, financijske institucije koje drže imovinu Ruske središnje banke, zamrznutu od veljače 2022., prenijele bi gotovinska sredstva Europskoj komisiji, koja bi potom Ukrajini odobrila beskamatni zajam.

Kijev bi počeo otplaćivati zajam tek nakon što Moskva okonča rat i nadoknadi štetu nastalu invazijom. Tada bi Rusija mogla povratiti svoj novac, čime bi se zatvorio cijeli krug.

„To je vrlo jasna poruka i Rusiji da produljivanje rata s njihove strane ima visoku cijenu“, rekla je von der Leyen.

Odvažna ideja korištenja ruske državne imovine za potporu zemlji koju Rusija napada brzo je dospjela u središte pozornosti i pridobila potporu niza država članica.

Tri nordijske zemlje – Danska (Mette Frederiksen), Švedska (Ulf Kristersson) i Finska (Petteri Orpo) – bile su među prvima koje su u potpunosti stale iza reparacijskog zajma, odbacujući pritom ideju novog zajedničkog zaduživanja. Ubrzo su im se pridružili Poljska (Donald Tusk), Estonija (Kristen Michal), Latvija (Evika Siliņa), Litva (Gitanas Nausėda) i Irska (Micheál Martin).

„Osim što je financijski najizvedivije i politički najrealističnije rješenje, ovaj pristup poštuje temeljno načelo prava Ukrajine na odštetu za štetu uzrokovanu agresijom“, napisali su u zajedničkom pismu.

Nizozemska, jedan od najvećih financijskih donatora Ukrajine, također snažno podupire prijedlog.

Među podupirateljima, iako manje glasnima, nalaze se i Španjolska i Portugal, koji naglašavaju potrebu da se Ukrajini osigura stabilno financiranje, na ovaj ili onaj način.

„Intenzivno radimo kako bismo mogli krenuti s reparacijskim zajmom. I sa španjolske strane snažno guramo taj prijedlog. Smatramo da postoji prostor za njegovo ostvarenje, i pravno i politički“, izjavio je za Euronews španjolski ministar gospodarstva Carlos Cuerpo.

A Francuska?

Predsjednik Emmanuel Macron u ovoj raspravi iznenađujuće je suzdržan, što otvara pitanje kakav je stvarni stav druge najveće članice Unije. Dodatnu zagonetku predstavlja činjenica da Francuska drži oko 18 milijardi eura ruske državne imovine, pohranjene u neotkrivenim privatnim bankama.

„To ne znači da ne radimo na drugim ili širim opcijama koje bi uključivale državnu imovinu u komercijalnim bankama“, poručuju iz Elizejske palače. „No priroda te imovine, kao i postojećih ugovora, nije ista.“

Iako se Macron ne smatra protivnikom reparacijskog zajma, njegov izostanak iz javne rasprave natjerao je Merza da sam preuzme vodeću ulogu. Europska odluka mogla bi uvelike odrediti i njegov položaj kao kancelara.

„Nemojmo se zavaravati. Ako u ovome ne uspijemo, sposobnost Europske unije da djeluje bit će ozbiljno narušena godinama, ako ne i dulje“, upozorio je Merz.

Tko je protiv?

Priča o reparacijskom zajmu ne može se razumjeti bez Belgije, glavnog čuvara ruske imovine, i njezina premijera Barta De Wevera.

De Wever je u svakom javnom nastupu jasno izrazio snažno protivljenje prijedlogu, koji smatra „temeljno pogrešnim“ i punim „višestrukih opasnosti“.

„Zašto bismo ulazili u neistražene pravne i financijske vode, sa svim mogućim posljedicama, ako se to može izbjeći?“ napisao je De Wever von der Leyen u oštrom pismu.

„Nikada neću obvezati Belgiju da sama snosi rizike i izloženosti koje bi proizveo reparacijski zajam.“

De Wever preferira zajedničko zaduživanje – pozvao je „Koaliciju voljnih“ da postane „Koalicija računa“ – ali kaže da bi mogao prihvatiti reparacijski zajam ako se ispune tri ključna uvjeta: potpuna podjela rizika, učinkovita jamstva likvidnosti i ravnomjerna raspodjela tereta među državama koje drže rusku imovinu.

Od tada veleposlanici neprestano rade na doradi pravnih tekstova kako bi se uvažile belgijske zabrinutosti.

No De Wever nije usamljen. Novo istraživanje pokazuje da se 65 % belgijskih građana protivi reparacijskom zajmu. Euroclear, institucija koja drži 185 milijardi eura ruske imovine i protiv koje je Moskva već pokrenula tužbu, također je kritična, nazivajući prijedlog „vrlo krhkim“, financijski rizičnim i pravno eksperimentalnim.

Prošlog tjedna Belgiji su se pridružile Italija, Bugarska i Malta, pozivajući Komisiju da razmotri „alternativna rješenja“ s „predvidljivim parametrima“ i „znatno manjim rizicima“.

Ta bi rješenja, navode, trebala poslužiti kao „most“ koji bi osigurao nastavak financiranja Ukrajine i dao čelnicima više vremena za raspravu o glavnim opcijama. Iako izjava nije izravno odbacila reparacijski zajam, dodatno je povećala neizvjesnost.

„Još moramo jasnije razjasniti kakve točno rezerve imaju“, rekao je jedan dužnosnik EU-a.

U međuvremenu, novi češki premijer Andrej Babiš izjavio je da se slaže s De Weverom i poručio da Komisija „mora pronaći druge načine“ za pomoć Kijevu.

„U svakom slučaju, mi financijski nećemo sudjelovati u toj pomoći. Ne možemo izdvojiti sredstva iz češkog proračuna niti dati jamstva“, rekao je Babiš.

Neovisno o Belgiji, snažan otpor pruža i mađarski premijer Viktor Orbán, koji kategorički odbija odobriti bilo kakvu novu pomoć Ukrajini, bez obzira na mehanizam.

"Europa želi nastaviti rat"

„Europa želi nastaviti rat, pa čak i proširiti ga. Želi ga održavati na rusko-ukrajinskoj bojišnici i proširiti ga u gospodarsko zaleđe konfiskacijom zamrznute ruske imovine“, rekao je Orbán. „Taj potez predstavlja otvorenu objavu rata, na koju će Rusija odgovoriti.“

Njegov bliski saveznik, slovački premijer Robert Fico, najavio je da će se protiviti svakoj novoj vojnoj pomoći Ukrajini. Ipak, spreman je izdvojiti sredstva za poslijeratnu obnovu i potporu ukrajinskom putu prema EU-u, koji je Orbán blokirao.

„Ako je za Zapadnu Europu život Rusa ili Ukrajinca bezvrijedan, ja ne želim biti dio takve Zapadne Europe“, rekao je Fico, rijetko koristeći psovke u javnom nastupu.

„Neću podržati ništa, pa makar sjedili u Bruxellesu do Nove godine, što bi vodilo potpori ukrajinskim vojnim izdacima.“

Što bi se moglo dogoditi?

Kako se summit približava, politička matematika postaje sve složenija.

Tehnički gledano, reparacijski zajam mogao bi biti odobren kvalificiranom većinom: najmanje 15 država članica koje predstavljaju barem 65 % ukupnog stanovništva Unije.

To znači da sedam skeptičnih država – Belgija, Italija, Bugarska, Malta, Češka, Mađarska i Slovačka – nije dovoljno da zaustave plan.

„Kad se odlučuje kvalificiranom većinom, države članice imaju mnogo veći interes pridružiti se, jer postoji mogućnost da budu nadglasane“, rekao je jedan visoki diplomat.

„Riječ je o iznimno osjetljivom i teškom pitanju i u takvim slučajevima uvijek se ulažu veliki napori kako bi se uzele u obzir zabrinutosti svih država članica.“

Uz Njemačku, Španjolsku, Poljsku, nordijske i baltičke zemlje na strani potpore, protivnici bi trebali Francusku – jedinu preostalu tešku kategoriju – da promijeni stav i jasno se usprotivi. No takav „tvrdi ne“ malo je vjerojatan, s obzirom na Macronovu osobnu predanost očuvanju Ukrajine kao suverene i neovisne države.

U svakom slučaju, diplomati priznaju da bi odobravanje reparacijskog zajma, unatoč svim rizicima i neizvjesnostima, preko glave Belgije bilo politički neodrživo.

„Čelnici su itekako svjesni nesrazmjerno velikog uloga Belgije u ovom pitanju i to se uzima u obzir“, rekao je jedan visoki dužnosnik EU-a.

„Ako budemo realni, 27 zemalja neće biti moguće“, dodao je, misleći na Mađarsku. „Nadamo se da ćemo biti što bliže brojci od 26.“

Ako se pokaže da su i reparacijski zajam i zajedničko zaduživanje neprovedivi, Komisija će morati ponuditi privremeno financijsko rješenje kako bi se spriječio ukrajinski financijski slom. Ukrajini je nova financijska injekcija potrebna već u travnju, a vrijeme brzo istječe.

Za ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog reparacijski zajam nije samo pitanje novca, nego i odgovornosti.

„Zamrznuta imovina mogla bi nadoknaditi smanjenja u nekim zemljama. To bi bila doista ozbiljna potpora. Bez nje ne vidim mogućnost da Ukrajina ekonomski ostane stabilna“, upozorio je Zelenski.

„Ne vidim kako bismo takav manjak mogli pokriti nejasnim alternativama ili maglovitim obećanjima.“